Call of Duty: WW2

Platforma: PC PlayStation 4 Xbox One
Datum izlaska:02. Nov. 2017
Izdavač:
Žanr:,
6.9

Call of Duty je od 2008. godine prestao da se bavi dešavanjima iz Drugog svetskog rata na kojima je počivao serijal i počeo da pripoveda priče iz modernih i fiktivnih futurističkih ratova. Razvojni tim Sledgehammer Games nas vraća ove godine korenima i budi sećanja na prve naslove, a mnogi će se složiti da su to upravo i najbolji delovi serijala. U nastavku teksta saznajte šta da očekujete od singleplayer, multiplayer i zombi moda i da li je Call of Duty: WW2 uspeo da igračima predstavi nešto novo ili franšiza i dalje tapka u mestu.

Singplejer kampanja prati ratno iskustvo Denijelsa, američkog vojnika i pripadnika Prve američke divizije.  Priča počinje čuvenim iskrcavanjem na plaže u Normandiji i nastavlja se daljim probijanjem Zapadnog fronta – oslobađanjem Pariza i Ardenskom ofanzivom. Atmosfera u borbama je kvalitetno dočarana, a upotpunjena je stalnom pucnjavom i eksplozijama. Pored standardne borbe u kojoj čistite područja od neprijateljskih nacista i rešavate određene zadatke, postoje i trenuci kada morate da vozite neko vozilo ili da koristite artiljerijsko naoružanje.Takođe postoji i dosta dugačkih quick-time dešavanja u kojima igrač mora da pritisne određene tastere kako bi preživeo, a to su najčešće momenti kada treba da vam se nešto obruši na glavu i prepuni su nerealnih scena destrukcije, gde sve oko vas leti u vazduh, a vi ostajete netaknuti. U kampanji ovoga puta ne postoji regeneracija healthi tokom vremena, pa da biste ih obnovili, morate potražiti po mapi health packove ili ih zatražiti od vojnika zaduženog za pružanje medicinske pomoći. Pored toga vojnici iz grupe mogu vam pomoći i dostaviti vam municiju, granate ili artijeljerijsku paljbu. Grafički, igra verno dočarava način borbe iz Drugog svetskog rata, nalik na film Spašavanje redova Rajana, ali sama priča je po mom ličnom ukusu tanka. Najveći problem je što kampanja ne sadrži i Sovjetski savez – drugu veliku stranu koja se borila protiv nacista i njihovu priču. Takođe bilo bi interesantno da u budućnosti po prvi put vidimo da igrač može da uđe u ulogu nekog nemačkog vojnika, ali to je manje verovatno jer Call of Duty obično služi kao propagandno sredstvo za veličanje američke vojske.

Multiplayer je ove godine doživeo male izmene u odnosu na prethodne delove. Igrač ima na početku na raspolaganju da odabere 5 divizija (infantry, airborne, armored, mountain, expeditionary), a svaka od njih ima posebne karakteristike. Primera radi, ako se odlučite za infantry diviziju, vaša jurišna puška Šturmgever 44 (Stg 44) može da dobije bajonet, što nije slučaj i sa mountain divizijom, zasnovanom na korišćenju snajpera. Unutar klase može da se podešava izgled samog lika, odelo, pa i šlem. Takođe postoji opcija po imenu basic training, a ona vam omogućava da posedujete neku veštinu. Neke od mogućnosti su da možete da repetirate dok trčite ili da pri pogotku neprijatelja dobijete njegovu lokaciju na mapi. Što se tiče oružja, na raspolaganju vam je primary, secondary i lethal (ili tactical) weapon. Postoji na raspolaganju dosta primary oružja, a istakao bih među njima nemačku jurišnu pušku Stg44, sovjetski automat PPSh-41 i britanski snajper Lee Enfield. Svaka puška može da ima dodatke, poput drugačijeg nišana ili prigušivača. Takođe moguće je izmeniti i sam izgled puške u vidu drugačije kamuflaže. Postoji opcija za izbor scorestreaksova, a oni vam omogućavaju različitu vrstu pomoći poput artiljerijske paljbe ukoliko ubijete više ljudi zaredom, a da pritom ne poginete.

Od najzanimljivijih noviteta vezanih za multiplayer, istakao bih War mode, zasnovan na timu koji se brani i na onom koji napada. Drugi mora da reši skup zadataka, a prvi ga sprečava u tome. Svaki put kad reši jedan zadatak, tim koji napada otvara nove delove mape gde treba da reši drugi. Ako bih upoređivao sa nekom igrom, ovaj mod dosta podseća na Payload iz Team Fortress 2.  CoD: WW2 donosi i headquarters, mesto gde „odmarate“ od borbi i preuzimate zadatke, nagrade i dodatke. Možete tu takođe da koristite streljanu ili da se borite 1 na 1 sa ljudima na severu. Najveći problem koji nosi multiplayer je manjak noviteta u odnosu na prošle delove, a naročito mapa za igranje.

Zombie mod predstavlja najzabavniji mod za igranje, ali ujedno i najsiromašniji po pitanju sadržaja. Poput multiplayera, igrač napreduje putem levelovanja i otključava raznorazne dodatke za svog lika u vidu različitih veština, dodataka i kozmetika. Na petom levelu otključavate loadouts i tada možete da napravite klasu u skladu sa načinom na koji igrate. Trenutno je dostupna samo jedna mapa po imenu Final Reich, što je neverovatno bezobrazno za igru koja košta oko 60 evra. Cilj zombie moda je da rešavate zadatke i otključavate nove delove na mapi, a da u isto vreme čistite područje od horde zombija. Novac dobijate od ubijanja zombija, a možete da ga iskoristite za kupovinu različitih oružja, specijalnih veština i dodataka, kao što su npr. brže trčanje, veća izdržljivost ili oklop.

U listi od oko 15 igara iz Call of Duty franšize, ako ne računamo i ekspanzije, smatram da  WW2 nije najbolje što je ovaj serijal do sada ponudio, ali bi mi se svakako našao u prvih pet delova, što znači da ga vredi probati. Vizuelno igra je definitivno odlično urađena, ali i dalje pati zbog slabog sadržaja i već viđenog gameplaya.

Autor teksta: Filip Kojić

Sistemska zahtevnost

Minimalna

CPU:CPU: Intel® Core™ i3 3225 3.3 GHz ili AMD Ryzen™ 5 1400
Grafička:NVIDIA® GeForce® GTX 660 @ 2 GB / GTX 1050 or ATI® Radeon™ HD 7850 @ 2GB / AMD RX 550
RAM:8 GB RAM
HDD:90 GB
OS:Windows 7 64-Bit ili novije
DirectX:Verzija 11
6.9