Mislite li da se pod kvalitetnim igrama današnjice podrazumevaju samo one koje vam nude nafuranu grafiku, tenkove, avione, helikoptere… još tenkova, još aviona i rokanje iz svakakvog futurističkog oružja? Može li stara škola poput grafički prelepog platformera, obogaćenog bajkovitom pričom i opuštajućim gejmplejom zadovoljiti vaše kriterijume?
Dizajneri iz finskog razvojnog studija Frozenbyte su, nakon junačkog probijanja kroz severnjački sneg od kuće do posla, uspeli da naprave igru koja je jednostavno prelepa. Grafički prikaz je fenomenalan! Naparićete oči na predivne bajkovite teksture i mešavine boja kakve se retko viđaju u igrama, ne samo ovog žanra. Platformski nivoi po kojima skakućete, tamanite neprijatelje i rešavate zagonetke su vrlo detaljni a pozadine su tako vizuelno fantastične da ćete napraviti tonu skrinšotova.
Trine 2 nastavlja priču prethodnika koja se bazira na misterioznoj svemoćnoj relikviji “Trine” koja se poput zvezde vodilje pojavljuje niotkuda i pomaže ljudima koji žive u ovom svetu u kome ima i čiste dobrote i čistoga zla. “Trine” ponovo spaja troje junaka koji su nakon dešavanja u prošloj igri razišli i krenuli svojim putevima. Iako nisu presrećni što kreću u novu pustolovinu, zlo se nadvilo nad svetom i samo ga oni mogu zaustaviti. Oni su vitez Pontius, čarobnjak Amadeus i strelac Zoya koji ponovo odlaze u mračne šume u novu pustolovinu.
Pontius
Veliki vitez koji služi kao prva linija odbrane u družini. Njegova specijalnost je obračunavanje sa protivnicima u bliskoj borbi gde koristi svoj mač, štit i čekić za bacanje. Iako se njegova oružja koriste za borbu, ona imaju veliku ulogu i u rešavanju zagonetki na kojima se igra zasniva. Štit, primera radi, osim za odbranu od goblinskih strela služi i da se zaštitite od vatre ili drugih prepreka koje igra ispaljuje na vas. Čekić, osim za tamanjenje neprijatelja sa daljine, služi za razbijanje određenih delova zidova, leda i drugih lomljivih objekata čije vam je uništavanje potrebno za nastavak dalje ili pak za pronalaženje skrivenih poena.
Amadeus
Čarobnjak koji je mozak grupe i primarno pomaže u rešavanju zagonetki i prelasku komplikovani deonica igre koja je, poput svakog platformera, krcata provalijama, zamkama i ostalim smrtonosnim preprekama. Njegove sposobnosti su primenjivanje magije na nekoliko načina. On može pomerati objekte u igri ali i neprijatelje koje će Zoya ili Pontius eliminisati dok se bespomoćno koprcaju u vazduhu. Osim toga, on može kreirati i kutije raznih veličina ili pravougaone predmete u vidu daske koje vam pomažu da pređete, inače nepremostive prepreke. Takođe, on može zatvoriti neprijatelje u male kaveze ali takve sposobnosti se moraju otključati kroz igru.
Zoya
Zoya je lik osmišljen kao strelac obasjan nekim vilenjačkim šarmom. Iako je njena kapuljača detalj kakav smo videli u Assassin’s Creedu, ona se vrlo razlikuje belih ubica. Njeno kretanje u igri je vrlo akrobatsko, jer ona ima kuku koju može ispaliti na određene površine i tako lagano preskočiti prepreke koje ostali likovi ne mogu. Gađanje neprijatelja strelama je vrlo zabavno jer je zapravo vrlo jednostavno a ubojito. Kao i druga dva lika, ona ima mnogo raznovrsnih sposobnosti poput lednih i eksplozivnih strela i nevidljivosti ali se to sve natenane otključava kroz igru.
Igru možete igrati solo ili sa još dva prijatelja što je poželjno a pritom i zabavnije jer su pojedini izazovi dosta teški pa zahtevaju dobar timski rad. Multiplejer se bazira na kooperativnom prelasku kampanje ali je vrlo lep detalj to što čak i kada igrate sa prijateljima, možete međusobno menjati kontrolu nad likovima što umogome olakšava prelazak igre. Ono što je vrlo prijatno jesu česti čekpointi a i tek privremene pogibije jer povratkom na čekpoint u vidu svetlećeg kruge možete odmah oživeti palog prijatelja i nastaviti igru. Zagonetke i problemi na koje nailazite su često vrlo dobro skriveni pa će vam dva para očiju više sasvim dobro doći.
Izazov u igri postoji ali je na nečiju sreću, nečiju nesreću uglavnom fokusiran na prelazak platformskih deonica koji vam neće dati ni minut odmora od mozganja. U tom aspektu postoji običan prelazak skakutanjem i interakcijom sa platformama a takođe i zagonetke koje od vas zahtevaju primenu fizike, predmeta oko vas i posebnih sposobnosti vašeg lika. Težina prelaska je dobro izbalansirana ali je ovo pre svega igra za opuštanje te pravog izazova nema čak ni u borbi sa glavnim protivnicima – goblinima. Bos bitke predstavljaju izazov samo ukoliko igrate sami dok ćete sa još dva prijatelja potpuno razbiti njušku svakog zmaja, pauka i ostalih nemani.
Trine 2 ima vizuelni prikaz koji je toliko dobar da bi svaki skrinšot mogao biti vaša slika za desktop. Šarenilo boja i svetlosni efekti su tako visokog kvaliteta da, ne samo da premašuju originalni Trine, već su bolji i od mnogih visokobudžetnih naslova koji uživaju veliku popularnost u igračkom svetu. Skakutanje po platformama, usmeravanje blještave svetlosti pomoću ogledala, preusmeravanje vode sa vodopada na magičnu biljku koja instantno raste i stvara vam nove platforme po kojima se možete kretati, sve izgleda prelepo. Efekti magije, oružja a naročito plivanje i ronjenje na vodenim deonicama je takvo vizuelno savršenstvo da jednostavno morate zaigrati ovu igru i diviti se njenim lepotama.
Goblin Menace
Ovaj nastavak priče u vidu DLC-a vas ponovo vraća u grad gde se slavi zbog povratka…nećemo spojlovati. Elem, iznenada, sve odlazi dođavola jer trenutak nepažnje iskorišćavaju prljavi goblini i napadaju zidine grada. Ne bi li vas zaustavili, oni kidnapuju Amadeusovu užu familiju te naše junake ostavljaju u pustinji Bogu iza nogu gde će ih svašta snaći. Ovaj kratki nastavak priče donosi još zanimljivih(i nekoliko odvratnih) lokacija poput piramida u kojima će vas spopadati goblini mumije. Grafički endžin je ostao isti pa je vizuelni prikaz i dalje vrhunski, čemu doprinose i malo svetlija atmosfera nego u originalnoj igri.
Da rezimiramo: Trine 2 je platformer sa solidnom, bajkovitom pričom, opuštajućom atmosferom i zvučnom podlogom te fenomenalnom grafikom i zabavnim gejmplejom koji možete igrati sami ili u društvu. Iz sveg srca preporučujemo!
Autor teksta: Stefan Jevtić