Do sada je izašlo mnoštvo looter shooter igara, a iz godine u godinu izbor je sve lošiji. Jedan od najgorih poznatijih naslova iz te hrpe je definitivno Anthem, no izlaskom Outridersa dobili smo najlošiju igru žanra. Nažalost, poljski razvojni tim People Can Fly ovoga puta nije uspeo da izradi kvalitetan naslov, kakav je to npr. bio Bulletstorm. Da budem odmah iskren, nisam ni preteran ljubitelj ovog tipa video igara, pa na tekst treba da gledate sa dozom rezerve.

Pucanje me je u ovom delu podsetilo na Death Stranding, pretpostavljam zbog rovova i lošeg osećaja tokom borbe
Prvo što mi je zapalo za oko bili su loše dizajnirani likovi, univerzalnog izgleda i bezveznih futurističkih odela. No, to i nije bio toliki problem, koliko su mi išli na živce glupi dijalozi i osrednji scenario. Iako sam navikao da priča kod looter shootera ne bude preterano inteligentna, očekivao sam makar da će se igra istaći u nekom od ovih drugih segmenata. Takođe bih istakao i tehničke probleme koji su me zatekli, a jedan od najiritantnijih momenata bio je trenutak kada nisam mogao da se povežem na server.

Interesantno je da mi je u ovoj oblasti side quest bio mnogo zabavniji od main questa
Što se tiče samog gejmpleja, već nakon početnog tutorijala skontaćete osnovne stvari. Igra ima solidan cover sistem, nalik na Gears of War serijal, i njegovo korišćenje je vrlo bitno. Klase mi deluju da su dobro izbalansirane, a u ponudi su po jedna long i mid range i dve close range. Moj odabir je bio close range lik po imenu Devastator, koji je već u samom startu imao interesantne sposobnosti. Odlučio sam se za njega jer je u pitanju tenk klasa, a i zbog toga što nisam puno igrao takve heroje.
Definitivno najinteresantnija i najinovativnija stvar bio je sistem težine, koji se napretkom otključava. Igra vas raznoraznim pogodnostima i nagradama vuče za rukav kako biste se opredelili za veći izazov. Na raspolaganju je veliki broj nivoa težine, što je izuzetno korisno kako za kežual igrače, tako i za one posvećenije. Iako su mi bile zabavne različite veštine za ubijanje protivnika, nisu mi se dopala oružja, a ni sama pucnjava. Tokom rokanja nisam ni malo uživao, niti sam pronalazio zabavu, kao dok sam igrao Destiny ili The Division. U suštini Outriders bih preporučio samo onima koji su duboko zagazili u ovaj žanr, kao i onima koji imaju ekipu raspoloženu za igranje. Ostalima bih ipak preporučio da se okrenu drugim istaknutijim i popularnijim naslovima.
Autor teksta: Filip Kojić
Za potrebe testiranja, igru ustupio ComputerLand.rs