Blues and Bullets

Platforma: PC Xbox One
Datum izlaska:04. May. 2016
Izdavač:
Razvojni tim:
Žanr:,
5.7

Razvojni tim Telltale se sa svojim detektivskim i avanturističkim igrama, kao što su Walking Dead, Sam & Max i Game of Thrones, pokazao kao veliki inspirator mnogim razvojnim timovima. Njihove igre predstavljaju svojevrsan avanturistički žanr, nalik na filmove, gde odluka igrača razvija dalju priču, što na kraju ponekad dovodi do različitih završetaka. Svaka odluka likove u igri povezuje na određen način i može da bitno promeni sam tok igranja. Po uzoru na njihove igre, Square Enix je izbacio jednu sličnu i jako zanimljivu igru po imenu Life is Strange, koja je dodatno unapredila sam žanr i postavila neke standarde. Većina razvojnih timova je uočila da ovaj žanr postaje dosta isplatljiv jer ima popriličan broj igrača i široku publiku zbog toga što ne zahteva preterano umeće. Po mom mišljenju ovakav žanr je nalik na pletenje čarapa, samo što se u ovim igrama ja ne bavim čak ni tim, već gledam kako ih neko drugi plete. No dobro, Walking Dead se pokazao kao veliki uspeh i imao je sjajan odziv svih gejmera od 10 do 90 godina. Konačno dođosmo i do subjekta ove priče zvanog Blues and Bullets i njenog tvorca, novog razvojnog tima po imenu A Crowd of Monsters.

Blues and Bullets predstavlja mešavinu ovog žanra, kog sam detaljno opisao u prethodnom delu teksta i klasične akcije. (trenutno je u toku epizoda 2 i  akcije konkretno nije preterano ni bilo) Radnja igre se događa tokom pedesetih godina, a predstavljena je u vidu alternativne istorije i novog antagonizma između poznatog detektiva, vođe „Nesalomivih“ Eliot Nesa i čuvenog mafijaša Al Kaponea.

Početak radnje ide praktično ovako – Nakon što ga je poslao u zatvor ili je barem mislio da ga je tamo poslao, Eliot Nes se baca na rešavanje jednog novog misterioznog slučaja kidnapovanja dece. Ali pošto ne uspeva da odgonetne ko stoji iza cele te zbrke, očajan i dosta oronuo, odlučuje da završi sa detektivskim pozivom i da otvori svoj restoran sa brzom hranom po imenu Blues and Bullets. (očekivao sam da naziv igre ima nekakvo dublje značenje) Kao što to obično biva, ljudi poput Eliot Nesa su stalno potrebni i tokom jednog popodneva u restoran mu svraća jedan pozamašni afro amerikanac koji ga odvodi direktno njegovom starom „drugaru“ Al Kaponeu u fiktivan hotel zvani Hindenburg. Za vreme poprilično zategnutog dijaloga, Al Kapone traži od krpelja (Eliot Nesa) da mu pomogne i pronađe njegovu malu unuku. Ljut i ogorčen, Eliot Nes prihvata zadatak. Odatle ova priča kreće da se razvija i komplikuje.

Kao što možete da vidite, priča je zaista interesantna, ali sama prezentacija je poprilično loša. Grafički, igra je skromna, dok dizajn sam po sebi ne nosi ništa umetničko. Likovi, najbitnije figure ovog žanra, su trebali da budu bolje osmišljeni i grafički urađeni, jer je na njima zasnovana sama igra. Dakle, ako ne postoje dobro osmišljeni i upečatljivi likovi, onda nema ni dobre atmosfere jer dijalozi postaju dosadni i spori, a oni su upravo glavni faktor ovakvih igara. Takođe animacije, kao vrlo bitan aspekt igre, su čak i lošije odrađene od samih likova. Kretanje je veoma tromo, što daje utisak da su svi likovi potpuno nadrogirani. Sinhornizacija između pomeranja usta i govora takođe nije sprovedena lepo u delo. Muzika i glasovi glumaca su zaista dobri, čak se može slobodno reći da su bolji u odnosu na mnoge visokobudžetne igre, što je za svaku pohvalu. Osim toga, nažalost su svi drugi aspekti igre očajni. Dakle da sumiramo, Blues and Bullets predstavlja jednu interesantnu ideju, ali loše sprovedenu. No, ako ste baš zagriženi za ovakvu vrstu igre, nemojte da je propustite jer ovakvih igara zaista nema puno!

Autor teksta: Filip Kojić

5.7